Posjed

Moja obitelj dugo je štedjela za taj vrt, bolje rečeno, park ili kako smo ga nazvali Posjed. Nalazi se u selu Bolfanu, u blizini pravoslavne crkve. Kad ga netko od ukućana spomene, odmah se spremam jer znam da je avantura na vidiku, vjetar u kosi, a svježi zrak u plućima.

Posjed je čaroban i velik, prekriven zelenim tepihom išaranim raznobojnim cvjetovima. Poslije kiše pun je puževa koji nemilosrdno uništavaju sve do čega dođu. Može se nazvati i dolinom lješnjaka jer na njemu ima mnogo velikih sadnica, a u jesen ukusnih plodova. Naša dolina lješnjaka sadržava i malenu močvaru koja često ljeti presuši zbog nedostatka kiše. Blizu močvare je jedan duboki kanal pun urušenog drveća, granja i otpalog suhog lišća. Uz taj kanal smjestila se zarasla šuma breza isprepletena oštrim trnjem kupina. Ta šuma je bila neprohodna sve do trenutka kada smo moja sestra i ja zakoračile u nju. Pripitomile smo raslinje i, uz pomoć oca, napravile put kroz tu strašnu džunglu. Kad se igram na njemu, uvijek idem pogledati obližnje jezero. U njemu ima puno sitnih riba i žaba koje nam priređuju prave koncerte u ljetnim večerima. Jedanput smo vidjele i patke mandarinke, ali sljedećeg dana više ih nije bilo.

Dok sam prvi put nogom zakoračila na njega, nije ostavio dobar dojam. Uplašile su me ruševne kuće do naše i zarasla močvara. Posjed je zapravo nevin kad vidiš njegov pravi sjaj ispod slojeva prašine, trulog lišća, suhog granja i dugogodišnjeg neodržavanja. On ima i dobrih strana. Vrlo je tajnovit i tih. Krije pustolovine i tajne, pruža unutarnji mir. Pravi odmor za dušu i aktivnost za tijelo. Nekad te iznenadi cvrkut ptica, a drugi put mačke lutalice koje se šuljaju po suhom lišću.

Dio Posjeda vrlo je brežuljkast i jedva čekam sanjkati se tamo. Rijetko pada snijeg, ali kad padne, na tlu se stvori bijeli tepih, a drveća se ukrase snježnim kapama. Uživam gledajući ples pahuljica pa nesvjesno zaplešemo, zajedno, u igri i radosti.

Zabavljamo se sve dok dan ne ustupi mjesto narančastoj svili na nebu. Čuje se sve tiše strujanje vjetra kroz grane, a od hladnoće mi se zarumene obrazi i ruke promrznu.

Kada konačno dođem u toplu sobu, skinem jaknu, šal i rukavice, sjednem u naslonjač i u mirisnoj pari vrućeg čaja vidim nove avanture na Posjedu.

Franka Vitanović, 6. razred

Voditeljica:Ljudmila Kladić