Vjeronauk kao školski predmet postoji u mnogim državama. U nekim je državama obvezan, a u nekima je izboran kao što je to slučaj u Hrvatskoj. U većini država postoji predmet čiji je doprinos razvoju općih znanja, kulture, duhovnosti, međureligijskog dijaloga i ekumenizma neupitan. Gotovo da nema države koja ne pridaje važnost čovjeku kao religioznom biću, kao osobi koja traži sebe i svoj životni put u misteriju stvarnosti koju zovemo život. U sljedećim redcima donosimo kratak prikaz povijesti vjeronauka u pojedinim zemljama svijeta.
VJERONAUK U EUROPI
AUSTRIJA
Vjeronauk u školama Austrije ima dugu tradiciju. Potpuno je bio ukinut tijekom nacističkog režima. Godine 1945. vjeronauk je vraćen u sve državne škole.
Vjeronauk je obvezan predmet u školi. Ostvaruje se dva sata tjedno tijekom školovanja. Roditelji djece mlađe od 14 godina mogu tražiti izuzeće od vjeronauka (7 %).
Dok je za djecu osnovne škole obvezan predmet, za srednjoškolce je vjeronauk u Austriji izboran predmet. Osim vjeronauka u školama, u svim se austrijskim župama (crkvenim zajednicama) ostvaruje župna kateheza.
BELGIJA
U Belgiji postoje dvije vrste srednjih škola – državne i katoličke. Katoličke srednje škole pohađa oko 60 % mladih. U katoličkim je školama vjeronauk obvezan (dva sata tjedno). U državnim školama učenici biraju između nastave religije (katoličke, protestantske, hebrejske ili islamske) ili nekonfesionalne etike. Svrha je vjeronauka suočavanje mladih s istinskim životnim problemima, posebno s problemom smisla života. Vjeronauk želi potaknuti osloboditeljsko djelovanje u svijetu u duhu vjere.
FRANCUSKA
Francuska je jedna od rijetkih europskih zemalja koja nema vjeronauk u školama (slično kao i nama susjedna Slovenija). Odgovor na pitanje, zašto u Francuskoj nema vjeronauka u školama, nalazi se u prošlosti. Riječ je o događaju Francuske relovucije (18. st.) i odvajanju države od Crkve (religije). Premda vjeronauk postoji samo u katoličkim školama, u državnim školama postoji jedan slobodan dan u tjednu (najčešće srijeda) za izvannastavne aktivnosti, među njima i vjeronauk (slobodan izbor).
Posljednjih desetak godina u Francuskoj se ozbiljno promišlja o uvođenju predmeta u sve škole koji bi sustavno obrađivao religiju i etiku u duhu dijaloga i tolerancije.
HRVATSKA
Vjeronauk ima dugu tradiciju u hrvatskim župama i školama. Znanstveno promišljanje o vjeronauku (studij katehetike) postoji još od 19. stoljeća. Hrvatski katehetičari (stručnjaci za vjeronauk) međunarodno su priznati. Dolaskom komunizma u Hrvatsku i u cijelu Jugoslaviju 1945. godine, vjeronauk postaje neobvezan predmet, a 1953. potpuno se odstranjuje iz škola. Sav se vjeronauk odvijao samo u župama.
Pored otežavajućih uvjeta razvija se katehetska (vjeroučiteljska) djelatnost. Pišu se mnoge knjige, organiziraju seminari, osnivaju instituti (npr. poznati Katehetski institut za školovanje vjeroučitelja na Teologiji u Zagrebu). Godine 1979. osnovana je katehetska radna ekipa “Symbolon”. Zaslužna je za nastanak izvornih hrvatskih katekizama i udžbenika za vjeronauk (“Pozvani na gozbu”, “Snagom Duha” i dr.). Pripremila je mnogo vrijednih pomagala za rad. Nakana je ostvarivanje kvalitetnog vjeronauka, stvaranje novog govora vjere. Zahvaljujući demokratskim promjenama vjeronauk je školske godine 1991./92. vraćen u hrvatske škole. Angažirani rad crkvenih katehetskih stručnjaka tijekom 20. stoljeća mnogo je pomogao kvalitetnom povratku vjeronauka.
Ugovorom Hrvatske i Vatikana predviđeno je da se vjeronauk izvodi u osnovnim i srednjim školama dva sata tjedno. Vjeronauk je izboran konfesionalan predmet. Razlikujemo katolički, evangelički, baptistički, pravoslavni, islamski vjeronauk. U srednjoj školi postoji vjeronauku alternativan predmet – etika. Učenicima u srednjoj školi je ostavljena sloboda izbora između ta dva predmeta.
IRSKA
U osnovnoj i srednjoj školi postoji konfesionalni vjeronauk. Dio je redovite školske satnice. Crkvena vlast određuje sadržaje i programe predmeta. Općinske škole moraju predvidjeti mjesto za kapelana koji će u školi obavljati vjerske obrede.
ITALIJA
Nakon II. svjetskog rata bilo je teško stanje za talijansku katehezu i vjeronauk. Postupno se ostvarivala katehetska obnova. Danas u Italiji postoji veoma velik broj specijaliziranih časopisa za vjeronauk. U Italiji se nalaze poznati fakulteti za školovanje vjeroučitelja. U svim talijanskim školama izvodi se katolički konfesionalni vjeronauk koji financira država. Moguće je tražiti izuzeće. Katolički vjeronauk mogu pohađati (ako žele) i učenici drugih vjeroispovijesti.
LITVA
Poput Hrvatske mladim stanovnicima Litve omogućeno je pohađanje konfesionalnog vjeronauka. To znači da mogu birati vjeronauk prema izboru, odnosno prema svojoj konfesiji (vjeroispovijesti). Učenici u Litvi odlučuju između konfesionalnog vjeronauka (čak 9 mogućnosti – razne religije) i etike (model sličan Hrvatskom primjeru).
NJEMAČKA
U nacističkoj Njemačkoj (1939.-1945. god.) vjeronauk je odstranjen iz svih škola.
Nakon 1945. god. vjeronauk je vraćen u sve škole. Redovit je (obvezan) predmet uz mogućnost izuzeća. Učenici u Njemačkoj vjeronauk mogu birati za završni maturalni rad. Vjeroučitelj može predavati tek onda kada dobije mandat (ovlaštenje) u ime Crkve od mjesnog biskupa (kao i u Hrvatskoj). Nekoć se vjeronauk više učio uvodeći u istine vjere, potom istražujući Bibliju, pa Crkvu. U današnjem vjeronauku u središtu su interesa pitanja mladih promatrana svjetlom vjere.
POLJSKA
Dolaskom komunizma u katoličku Poljsku 1945. godine vjeronauk je u školama postao najprije neobvezan, a zatim je 1952. godine ukinut. Nastojalo se oslabiti i crkvenu katehezu (vjeronauk u župi). Cilj je kateheze odgojiti čestite Poljake i zrele kršćane. Vjera je uvijek bila dosta jaka. Još u doba komunizma više od 90 % srednjoškolaca pohađalo je župnu (crkvenu) katehezu. Krajem godine 1989. demokratskim promjenama u Poljskoj vjeronauk je vraćen u sve poljske škole. Nije obvezan. Učenici koji žele mogu pohađati alternativni predmet – etiku.
PORTUGAL
Vjeronauk se u Portugalu izvodi u svim javnim školama jedan sat tjedno. Cilj je vjeronauka povezati vjeru i kulturu, vjeru i konkretan život.
ŠPANJOLSKA
Vjeronauk je u Španjolskoj redoviti i obvezni predmet za sve škole, ali ne i za sve učenike. Poštuje se vjerska sloboda i pravo na odabir. Katolički vjeronauk je predmet kao i svi drugi. Održava se dva sata tjedno u osnovnoj i srednjoj školi. Katolički vjeronauk u Španjolskoj je temeljni školski predmet. Vjeronauk u Španjolskoj je konfesionalni predmet što znači da je ponuđena mogućnost različitim religijama da sudjeluju u izvođenju predmeta. Za one učenike koji ne žele nastavu vjeronauka postoji mogućnost izuzeća.
ŠVEDSKA
Slično kao i u Norveškoj, u Švedskoj je vjeronauk interkonfesionalan – uključuje općenito sve religije. Ne opredjeljuje se ni za jednu opciju. Riječ je o svojevrsnoj religijskoj kulturi. Predmet je obvezan za sve učenike.
UKRAJINA
U školi vjeronauk službeno nije dio školskog programa. Etika je obvezan predmet. Ipak, katolički se vjeronauk ostvaruje kao predmet gdje postoji suglasnost između svećenika (vjeroučitelja) i školskog ravnatelja.
VELIKA BRITANIJA
Vjeronauk u Velikoj Britaniji jest nekonfesionalan. Tzv. “religious education” neka je vrsta religiozne kulture. Obvezan je i redovni predmet. Učenici nerijetko biraju religijsku kulturu kao nastavni predmet za državnu maturu (završni ispit). Zanimljiva je praksa da svaki dan mnoge britanske škole radni dan počinju javnom molitvom u kojoj sudjeluju pripadnici različitih konfesija (religija).
VJERONAUK U AMERICI
VJERONAUK U SAD-u
Na razvoj vjeronauka u SAD-u je utjecalo društveno uspinjanje rimokatolika iz radničke klase, koju su tvorili pretežno doseljenici, prema srednjoj klasi i stručnom staležu.
Većinu kršćana u SAD-u čine reformirani kršćani – protestanti (evangelici, adventisti, luterani i dr.). Ipak, prisutan je ne-malen broj katolika. Prvi katolik na čelu SAD-a bio je John Fitzgerald Kennedy (1961.-1963.). Zahvaljujući posljednjem općem Koncilu Katoličke Crkve – Drugom vatikanskom koncilu (1962.-1965.) - osnažio je u SAD-u dijalog katolika i protestanata. Ustav SAD-a zabranjuje religious education u školama koje pomaže država. U okviru raznih predmeta dopušteno je učenje o religiji ali ne i učenje religiji (vjeronauk). Niz državnih odluka strogo ograničava molitvu, čitanje Biblije i religijske nastave u javnim školama. Rimokatolici, koji tvore oko četvrtinu stanovništva, osnivaju i vode svoje škole s pomoću dobrovoljnih priloga. Gotovo 3 milijuna djece i mladih pohađa katoličke škole za kojima interes neprestano raste. Katoličke škole najčešće vode razne redovničke zajednice (crkveni redovi). 4 milijuna djece i mladih uključeni su u razne oblike Confraternity of Christian Doctrine.
Svrha američke kateheze i vjeronauka mogla bi se formulirati riječima: “Božja objava samoga sebe puna ljubavi i čovjekov odgovor vjere Bogu ispunjen ljubavlju”.
VJERONAUK U KANADI
Kanada se prostire od Alantika do Tihog ocena na udaljenosti od preko 5000 kilometara. Većina stanovnika živi na jugu ove velike države uz granicu sa SAD-om.
Kanada je podijeljena na 10 autonomnih provincija i svaka od njih samostalno određuje odgoj i obrazovanje. Za razliku od drugih dijelova Kanade (koji su protestantski) područje Quebeca jest katoličko područje (francuski jezik). Ondje većinu škola čine konfesionalne škole – katoličke ili protestantske. Nakon šezdesetih godina 20. stoljeća i druge provincije u Kanadi nadahnjuju se konfesionalnim modelom Quebeca. Mišljenja su bila različita. U ostalim provincijama Kanade engleskog govornog područja prevladava utjecaj SAD-a. Vjeronauk se ostvaruje u obliku kateheze po župama i obiteljima. Posljednjih desetljeća u Kanadi je na djelu katehetska (vjerovjesnička) obnova. Snažno se nadahnjuje Biblijom kao osobitim izričajem Božje riječi.
Pored raznolikosti školskih, društvenih, vjerskih i zemljopisnih raznolikosti teži se povezivanju katehetske (vjeroučiteljske) djelatnosti. U tu je svrhu 1962. godine osnovana ustanova Kanadske biskupske konferencije pod nazivom “National Office of Religious Education” sa sjedištem u Ottawi. Slično kao u susjednom SAD-u, vjeronauk (pouka i odgoj u vjeri) ostvaruje se najviše u obiteljima, župama i katoličkim školama.
VJERONAUK U BRAZILU
Otkriven 1500. godine Brazil nije imao niti srednjovjekovno kršćanstvo niti protestantsku reformaciju. Brazilska kateheza – pouka u vjeri bila je prilagođena tamošnjim žiteljima – domorocima. Danas je Brazil zemlja s najviše rimokatolika na svijetu (preko 95 %). Vjeronauk postoji u svim osnovnim i srednjim (državnim) školama kao neobvezan predmet. Izvodi se dva sata tjedno. Od 1973. godine redovito se provode tečajevi stručnog usavršavanja vjeroučitelja radi njihovog suvremenog i kvalitetnog rada u školi. U katoličkim školama djeluju bratovštine i udruge mladih vjernika koji teže produbljenju iskustva vjere i pomaganja ugroženim osobama (kojih je mnogo u velikoj brazilskoj državi). Još od svoga ustanovljenja 1963. god. Kampanja bratstva pomaže brazilskom narodu da shvati Božji poziv na obraćenje, poruku koja s mora očitovati u služenju bližnjemu, posebno najpotrebnijem. U Brazilu i drugim južnoameričkim državama posebno je razvijena obiteljska kateheza – uvođenje u iskustvo vjere i služenja u vjeri. Roditelji dolaze u župe, izmjenjuju iskustva, uče jedni od drugih, poučavaju. Odgoj u vjeri odvija se posebno u obiteljima. Katolička vjera duboko prožima društvo i čovjekov rast.
VJERONAUK U ČILEU
U školi postoje satovi religije sve do devete godine školovanja. Roditelji mogu tražiti izuzeće svoje djece sa satove religije (vjeronauka). Velika je poteškoća na vjerničkom planu u Čileu proces sekularizacije (odvajanjem vjere od svakodnevnog života pod utjecajem modnih trendova iz bogatog svijeta – pojava zamjetljiva i u hrvatskom društvu). Vjeronauk se u Čileu shvaća kao odgoj koji bi trebao pripremati mladog čovjeka za zrelo i hrabro suočavanje sa životom. Vjeronauk u školi je mjesto gdje Crkva susreće najveći dio mladih nastojeći prevladati suvremene otuđenosti. Vjeronauk ima snažnu odgojnu ulogu. Razvija opću kulturu, dijalog i toleranciju. Odgoja za kritičnost i smisao. Pomaže humaniziranju sredine. Vjerska nastava želi ponuditi projekt života. Vjeronauk nije u službi države, već je mjesto kritičkog posredovanja između vjere i stvarnosti, situacije i tradicije. U aktualnoj školskoj situaciji vjeronauk sve manje teži posredovanju vjerskog znanja, a sve više pripremanju za život u duhu vjere i promjeni čovjeka koji je nerijetko hladan i surov.
VJERONAUK U AUSTRALIJI
Želja mnogih roditelja u Australiji – vjernika jest: “Svako katoličko dijete u katoličku školu”. Katoličkih škola ima premalo za sve zainteresirane. Negdje polovica australskih učenika pohađa katoličke škole. Zbog smanjenog broja svećenika odnosno redovnika nastavnici u katoličkim školama većinom su vjernici - laici (4/5). Godine 1959. nastaje specifičan “australski katekizam”. Kateheza (vjeronauk) je u njemu usredotočena na konkretan život. Vjeronauk je u javnim (državnim) školama interkonfesionalan. Nije zastupljena prvotno ni protestantska vjera (dominantna u Australiji) ni katolička ni bilo koja druga vjera. Vjeronauk se u australskim školama ostvaruje u obliku religijske kulture, općenitog učenja o svim vjerama i moralnim postavkama. Australski vjeronauk ili točnije rečeno religijska kultura otvoren je životu o čemu svjedoči i njegov jednostavni naziv: “Religion in life”.
VJERONAUK U HRVATSKIM ŠKOLAMA
S demokratskim promjenama 1990. u Republici Hrvatskoj nastupilo je novo razdoblje u odgoju i obrazovanju. U jesen 1991. godine u osnovne i srednje škole uvodi se vjeronauk. Uvođenju vjeronauka u škole prethodila je cjelogodišnja društveno – crkvena rasprava o razlozima i modelima vjerskog odgoja i obrazovanja u javnoj školi. Crkva i Država opredijelile su se za konfesionalni model na principu izbornosti, kao u većini europskih zemalja. Katolički vjeronauk u osnovnoj školi postaje redoviti i obvezni predmet za one učenike čiji ga roditelji ili skrbnik slobodno izaberu. Izvodi se dva sata tjedno. Glavna svrha vjeronauka u osnovnoj školi je „sustavno i što cjelovitije, dijaloški i ekumenski...upoznavanje...katoličke vjere...“ /Plan i program iz 1991. godine/. Cilj vjeronauka u školi je doprinijeti cjelovitom razvoju sposobnosti i vještina na spoznajnoj, doživljajnoj i djelatnoj razini, zatim doprinijeti cjelovitom razvoju osobnog, nacionalnog, crkvenog, duhovnog, vjerskog i moralnog identiteta. Bila je to velika novost i izazov i za društvenu i crkvenu zajednicu. Vjeronauk u školi započeo je svoj put integracije u školski sustav i oblikovanje vlastitog identiteta.
PRAVNI OKVIRI I PROGRAMI - Ugovori, zakoni, pravilnici i programi pratili su i učvršćivali položaj, ulogu i identitet, te poticali integraciju vjeronauka u školski sustav.
Od pravnih dokumenata najvažniji su:
Ugovor Svete Stolice i Vlade RH /potpisan 19.12.1996.,
Ugovor Vlade RH i HBK / potpisan 29.1.1999.,
Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica /donešen 4.7.2003./,
Radno - pravni status vjeroučitelja /15.6.2000./
Pravilnik o polaganju stručnog ispita učitelja i stručnih suradnika /28.4.2003./
Pravilnik o načinu praćenja i ocjenjivanja učenika..../6.11.1995/.
Vjeronauk, iako izborni predmet izjednačen je s drugim obveznim predmetima, a vjeroučitelji, u pravima i obvezama, izjednačeni su s drugim djelatnicima škole.
Planovi i programi na poseban način doprinose identitetu i integraciji vjeronauka u javnu školu, određujući ciljeve, okvirne sadržaje i metodičke postupke i stalno su prilagođavani zahtjevima škole i usavršavani izmjenama i dopunama. Prvi Plan i program potječe iz 1991. godine, novi je proširen, s temeljnim polazištima izdan 1998., a najnoviji iz 2003. je prilagođen HNOS-u.
UDŽBENICI, RADNE BILJEŽNICE I TEME - pridonijeli su kvalitetnijem radu i identitetu vjeronauka u školi. Novi udžbenici su prilagođeni HNOS-u i dorađenom Planu i programu iz 2003. godine.
Crkva i Država preko svog resornog ministarstva, stalno preispituju i poboljšavaju programe, a vjeroučitelje/ce potiču na trajno stručno usavršavanje da mogu odgovoriti teškoj i zahtjevnoj zadaći evangelizacije i reevangelizacije djece i društva.
Da bi roditelji imali cjelovitu informaciju i uvid iz čega i što djeca uče na vjeronauku na kraju priloga slijedi prikaz naslova udžbenika i tema po godištima
Naslovi udžbenika su:
Učimo ljubiti Boga i ljude, udžbenik i radna bilježnica za 1. razred
Rastimo u zahvalnosti, udžbenik i radna za 2. razred
Za stolom ljubavi i pomirenja, udžbenik i radna za 3. razred
Na putu vjere, udžbenik i radna za 4. razred
Ja sam put, udžbenik i radna za 5. razred
Pozvani na slobodu, udžbenik i radna za 6. razred
Zajedno u ljubavi, udžbenik za 7. razred
S Kristom u život, udžbenik za 8. razred
PORUKA HRVATSKIH BISKUPA O VJERONAUKU U ŠKOLI I ŽUPNOJ KATEHEZI
U vjernosti poruci Isusa Krista, a potaknuti sadašnjim trenutkom u kojem se naša Crkva nalazi, odlučili smo, dragi vjernici, uputiti vam na kraju ove i na početku nove školske godine, poruku o važnosti i svrsi odgoja u vjeri, tj. o vjeronauku u školi i katehezi u župnoj zajednici.
Konfesionalni katolički vjeronauk u Hrvatskoj
1. Mi, hrvatski biskupi, s radošću se sjećamo lipnja 1991. godine kada smo, nakon demokratskih promjena, prvi put našoj vjerničkoj i široj javnosti priopćili da su u Hrvatskoj ostvareni osnovni uvjeti za ponovno postupno uvođenje konfesionalnog katoličkoga vjeronauka u osnovnu i srednju školu, kao izbornog predmeta, te vjerskoga odgoja u predškolske ustanove. Nakon prvih Uputa što ih je donijelo Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Hrvatske, Sveta Stolica i Republika Hrvatska potvrdile su 1996. godine Ugovorom o suradnji na području odgoja i kulture "nastavu katoličkog vjeronauka u svim javnim osnovnim i srednjim školama i u predškolskim ustanovama, kao obvezatnog predmeta za one koji ga izaberu" (čl. 1.). Nakon toga su Vlada Republike Hrvatske i Hrvatska biskupska konferencija potpisale 1999. godine provedbeni Ugovor o katoličkom vjeronauku u javnim školama i vjerskom odgoju u javnim predškolskim ustanovama.
Crkva je od početka shvatila izazove i odgovorno prihvatila nove mogućnosti ostvarenja svoga poslanja, što joj u skoro polustoljetnom bivšem sustavu nije bilo omogućeno. Osim svećenika i redovnica počelo je školovanje brojnih vjeroučitelja laika te u isto vrijeme njihovo stručno permanentno doškolovanje na katehetskim stručnim skupovima. Izrađen je Plan i program katoličkog vjeronauka za osnovnu i srednju školu te za predškolske ustanove, a u tijeku je izrada i novih vjeronaučnih udžbenika. Pokrenuto je i doškolovanje odgojiteljica i odgojitelja za odgoj u vjeri u predškolskim ustanovama. Sve to predvode biskupijski katehetski uredi u koordinaciji Nacionalnog katehetskoga ureda Hrvatske biskupske konferencije. Počeo je izlaziti i Katehetski glasnik u svrhu promicanja svih pothvata i bolje komunikacije među vjeroučiteljima. Nema sumnje da su ostvareni brojni pozitivni rezultati koji ponekad nisu vidljivi. Dakako, treba istaknuti i nastojanje nadležnih državnih institucija na čelu s Ministarstvom prosvjete i športa, školskih vlasti, osobito brojnih prosvjetnih djelatnika koji su dali svoj doprinos što boljem uključivanju vjeronauka i vjeroučitelja u školski sustav. Radujući se tome, ne možemo se izuzeti od zauzetog promišljanja našega odgojnog služenja, kako u školi tako i u župnoj zajednici.
Smisao i ciljevi konfesionalnog katoličkog vjeronauka u školi
2. Crkva se smatra pozvanom i dužnom upoznati sve ljude koji to žele s porukom Isusa Krista o najdubljem smislu čovjekova života i svijeta. Time ona ispunjava svoju zadaću naviještanja evanđelja i ostvaruje svoju djelotvornu ljubav na području odgoja i obrazovanja mladih naraštaja.
Uvjereni smo da Crkva vjeronaukom u školi pruža važan doprinos sveukupnom odgoju i obrazovanju. Valja imati na pameti da je u središtu vjeronauka ljudska osoba koju treba promicati na način da se djeci i mladima pomogne da uoče religioznu komponentu kao neizostavni čimbenik za svoj rast u ljudskosti i slobodi. Stoga vjeronauk nastoji pomoći u sazrijevanju dubokih "pitanja smisla" koja mladi nose u sebi, pokazujući kako Kristovo evanđelje pruža istinit i pravi odgovor, čija je plodnost ukorijenjena u kulturalnom tkivu europskih naroda. Na taj način vjeronauk pomaže učenicima da zrelije osmisle i ostvare vlastiti život u obitelji i u društvu. Tamo gdje je opasnost da prevlada pretjerani individualizam i život obilježen uglavnom potrošačkim mentalitetom, vjeronauk ističe neosporive vrijednosti. Putem ispravne slike koju pruža o Bogu i čovjeku omogućuje da djeca i mladi jasno uoče nova kriva božanstva i pseudoreligije, od okultizma do nacionalizma i rasizma koji preziru čovjeka te da prema svemu steknu osobni kritički stav.
3. Svjesni da učenici imaju pravo na istinito i sigurno upoznavanje vjere kojoj pripadaju, dužnost nam je učiniti sve da dublje spoznaju Kristovu osobu i cjelovitost navještaja Radosne vijesti koju je on objavio. Već smo u prvoj našoj Poruci istaknuli da u glavnu zadaću vjeronauka u školi spada upoznavanje, čuvanje i razvijanje vlastitog te upoznavanje i poštivanje tuđega vjerskog, kulturnog i nacionalnog identiteta. Otvorenost prema drugima i različitima, upoznavanje u duhu ekumenizma svih kršćanskih Crkava i dijalog s drugim religijama sastavni je dio katoličkog vjeronauka u školi. Time konfesionalni katolički vjeronauk ima bitno ekumensku i dijalošku dimenziju. Samo s ispravno formiranom savješću i izgrađenim vlastitim stavom čovjek može donositi slobodne i odgovorne odluke i ući u plodan dijalog s drugima. Tko god objektivno analizira planove i programe katoličkog vjeronauka, može vidjeti da oni odgajaju za suživot sa svima bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost. Školski vjeronauk njeguje i interdisciplinarni dijalog koji se uspostavlja na onoj razini na kojoj svaki predmet oblikuje osobnost učenika. Time utemeljuje, jača, razvija i upotpunjuje odgojno djelovanje škole (usp. Opći direktorij za katehezu, 73).
Katolička se Crkva u Hrvatskoj, po uzoru na gotovo sve Crkve u zemljama Europske zajednice, odlučila za konfesionalni vjeronauk. Konfesionalni vjeronauk ima svoje duboko opravdanje i u današnjem pluralističkom društvu i tzv. laičkoj državi, kao što to potvrđuju iskustva u skoro čitavoj Europi. On je najbolji oblik ostvarenja religiozne dimenzije u školskom odgoju i stoga opravdano predstavlja čvrstu komponentu europske škole. Vjeronauk u školi je djelo služenja dobru čovjeka, u duhu Kristova poslanja izrečenog riječima: "Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju" (Iv 10, 10).
Na temelju rečenoga smatramo da nemaju pravog opravdanja pojedina mišljenja da se umjesto vjeronauka uvede religijska kultura koja bi se temeljila na upoznavanju kulturnih fenomena svih religija. U tako zamišljenoj religijskoj kulturi slabi dijalog do kojega je u Hrvatskoj svima stalo. Naime, u dijalogu se učimo pluralizmu i različitostima koje smo pozvani vrednovati i cijeniti, ali ne na štetu vlastitog vjerskog identiteta i života po svojoj vjeri. Težnje za sinkretizmom i nekom neutralnom religijom novoga svjetskog poretka koje podržavaju neku religijsku kulturu lako mogu dovesti do duhovnog i vjerskog osiromašenja čovjeka. Gdje se sve jednako postavlja jedno pokraj drugoga, kao da je sve iste važnosti, tamo se ne odgaja za pravu slobodu koja se misli ostvariti predmetom religijske kulture. Uostalom, mnogi elementi tzv. religijske kulture ugrađeni su u planove i programe katoličkoga vjeronauka. S druge strane, oni bi po naravi stvari trebali biti prisutni i u drugim predmetima, kao što su hrvatski jezik i književnost, povijest, umjetnost i dr. Školski vjeronauk tumači u duhu kršćanske poruke i tradicije temeljne vrijednosti naše kulture i civilizacije kao što su ljudska prava, sloboda, autonomija i dostojanstvo osobe, koje su zajedničke današnjim europskim narodima i zemljama. On to čini tako da se istakne njihov puni smisao kako bi postale izvorom nove nade za društvo u kojem živimo. Stoga pozivamo sve na plodonosan dijalog koji će nas sačuvati od pristranih promišljanja i sudova o prisutnosti Crkve u suvremenoj školi preko školskog vjeronauka.
Suodnos župne kateheze i školskog vjeronauka
4. Dragi vjernici! Znamo da odgoj djece i mladih ima više oblika. To su u prvom redu obiteljski, školski i župni odgoj. Premda se kroz vjeronauk u školi sustavno upoznaje katolička vjera u svim njezinim dimenzijama, tj. u učenju, slavljenju i življenju, ipak je za cjelovit odgoj potrebno uključivanje u određenu crkvenu, odnosno župnu zajednicu, u kojoj se raste i živi u vjeri, a što se postiže župnom katehezom. Ona, naime, potiče duhovno, liturgijsko, sakramentalno i apostolsko sazrijevanje u crkvenoj zajednici. Osobit naglasak stavlja se na iskustvo vjere koje se najdjelotvornije uči, slavi i živi u konkretnoj župnoj zajednici, što se posebno očituje u njezinu liturgijskom slavlju i životu.
Premda između vjeronauka u školi i kateheze u župi postoji jasna razlika, ipak oni su nerazrješivo vezani. Imajući to na pameti, potpuno je razumljivo što se za pristup sakramentima pomirenja, euharistije i potvrde traži redovito pohađanje i vjeronauka u školi i župne kateheze. Pritom je od osobite važnosti da naše župne zajednice budu žive i aktivne, otvorene za sve, napose za djecu i mlade, koji se u njih uključuju kako bi mogli bolje živjeti i djelovati iz vjere kako u Crkvi tako i u društvu. Držimo da će tome uvelike pomoći i novi Plan i program župne kateheze prema novom poimanju župne zajednice, pozvane da se sve više obnavlja u duhu Drugoga vatikanskog sabora.
Riječ roditeljima
5. Dragi roditelji! Riječima Drugoga vatikanskog sabora ističemo da ste vi, koji ste dali život svojoj djeci, prvi i glavni njihovi odgojitelji (usp. Deklaracija o kršćanskom odgoju, 3). Vama pripada pravo i odgovornost da izaberete vjersku pouku za vašu djecu, a to znači i konfesionalni katolički vjeronauk u okviru škole. To načelo proizlazi iz vjerske slobode koja je zajamčena i Ustavom Republike Hrvatske i koju je građanska vlast dužna poštovati. To znači da se vaše pravo krši ako bi se nametao takav način odgoja iz kojega bi se isključilo vjersko obrazovanje prema vašem vlastitom vjerskom uvjerenju (usp. Deklaracija o vjerskoj slobodi, 5). Zato Crkva naglašava i podržava vaše neotuđivo pravo da odlučujete i o odgoju svoje djece što ga izražavate na početku školske godine pri upisu na školski vjeronauk kao i za vjerski odgoj u predškolskim ustanovama. Mi vas također potičemo da pratite i podržavate odgoj u vjeri kako u školi tako i u župnoj zajednici. Ipak upozoravamo da školski vjeronauk upisuju samo oni koji to žele, a koji im, tek kad ga izaberu, postaje obvezatni predmet. U tom izboru vi ste vašoj djeci i mladima prvi savjetnici i odgojitelji, zato mu pristupite sa svom odgovornošću. U tome su vam pozvani pomoći kako školske vlasti tako i župnici i vjeroučitelji. Podsjećamo vas, dragi roditelji, da ste se na dan svoga vjenčanja u crkvi i pri krštenju djeteta obvezali da ćete biti savjesni odgojitelji djece u katoličkoj vjeri. Ostanite svjesni činjenice da upisivanjem vaše djece na školski vjeronauk svjedočite, zajedno s njima, za Krista. To posebno činite i vi mladi pred svojim vršnjacima u srednjoj školi, u svijesti da sa sakramentom potvrde nije završeno uvođenje u vjeru. Štoviše, pozvani ste na trajni rast u vjeri, a posebice na odgovoran angažman iz vjere u Crkvi i u društvu, u čemu vam uvelike pomaže novi program školskoga vjeronauka kao i onaj za okupljanja u župnoj zajednici.
Dakako, dragi roditelji, vi ste odgojitelji najprije u obitelji, a onda sudjelovanjem, zajedno s djecom i mladima, u životu župne zajednice, osobito na nedjeljnoj misi. Time djeca bolje shvaćaju i radosnije žive Božju blizinu koju kao roditelji očitujete, što na njih ostavlja odlučujući trag kroz cijeli život. I ovom zgodom ističemo važnost nedjeljne mise koja je izvor i vrhunac cijeloga kršćanskog života (usp. Dogmatska konstitucija o Crkvi, 11).
I vas, poštovani roditelji, koji iz osobnih i časnih motiva upisujete djecu na katolički vjeronauk te im - iako ste možda nekoga drugog uvjerenja - na taj način želite pružiti mogućnost da vaša djeca, u traženju životne istine, upoznaju i katoličku vjeru i tradiciju u sredini u kojoj živite, molimo za suradnju s vjeroučiteljima i sa školom. Neka vaša želja i naša odgovornost budu na služenje sveukupnom dobru djece.
Sve vas, dragi vjernici, odnosno članovi župnih zajednica, molimo da podržite svoje vjeroučitelje u školi i katehete u župi, da bi djeca i mladi pod vodstvom župnika i vjeroučitelja dublje upoznali sve ono što Crkva predlaže. Naime, odgoj u vjeri, odnosno kateheza, djelo je cijele crkvene zajednice. Otud i važnost zalaganja u produbljenju vjere na susretima za odrasle, odnosno za roditelje, i aktivnijeg sudjelovanja u životu župne zajednice. Pritom je od posebne važnosti da roditelji, kao i cijela župna zajednica podržavaju svoje vjeroučitelje i katehete.
Riječ župnicima i vjeroučiteljima
6. Dragi vjeroučitelji i vjeroučiteljice u školi i katehete u župnoj zajednici! Zahvalni za svako vaše zalaganje i entuzijazam na području školskog vjeronauka proteklih godina, pozivamo vas da nastavite vaše djelo naviještanja onim početnim žarom kojim ste ga i prihvatili. Ne zaboravite da za vas religioznost i vjera nisu samo znanje nego prije svega osobni stav i svjedočanstvo života, što na poseban način očitujete sudjelovanjem u životu župne zajednice kao i osobnim sakramentalnim i molitvenim životom. Nosite, stoga, zajedno s Crkvom odgovornost za sadržaje vjeronauka koje ste pozvani prenositi onako kako vam to predlaže Crkva i kako to zahtijevaju suvremene školske didaktičko-metodičke postavke, u čemu ste se pozvani trajno usavršavati. Vodite pritom računa o posebnostima i razlikama između školskog vjeronauka i župne kateheze te o njihovu komplementarnom odnosu.
Pozivamo i vas, dragi svećenici, u prvom redu župnici, da kao predvoditelji odgojnog djela Crkve posebnu brigu posvetite župnoj katehezi kojom se djeca, mladi i odrasli uključuju u župnu zajednicu. Nastojte pratiti i pomagati sve oblike odgoja u vjeri, posebno vjeronauk u školi, bilo vlastitim trajnim usavršavanjem na stručnim katehetskim skupovima, bilo podrškom vjeroučiteljima koji rade u školi ili katehetama u župnoj zajednici.
Zaključak
7. Konačni je cilj kateheze uvesti čovjeka u zajedništvo, u bliskost s Isusom Kristom. Ostvarenju toga pridonose posebno župna kateheza i školski vjeronauk, kao temeljne službe Crkve na dobro djece, mladih i odraslih. U ime odgovornosti koju nosimo pred Kristovim nalogom naviještanja Kraljevstva Božjeg pozivamo na zauzeto zalaganje sve koji su na različite načine uključeni u izgradnju vjere i života čovjeka.
Na kraju, riječima Općeg direktorija za katehezu, toga važnog rimskog dokumenta, koji svima vama preporučujemo da ga proučavate, molimo svemogućega Boga da ojača tolika djela koja se posvuda obavljaju u prilog rasta vjere i nasljedovanja Isusa Krista Spasitelja. Neka zagovorom Djevice Marije u Crkvi ojača nova snaga za rađanje sinova i kćeri u vjeri te odgoj prema punini života u Kristu.
Na sve vas, draga djeco, mladi, roditelji, župnici, vjeroučitelji, katehete i prosvjetni djelatnici, zazivamo Božji blagoslov.
U Zagrebu, 15. lipnja 2000.
† Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački, predsjednik HBK, v.r.
† Ante Jurić, nadbiskup splitsko-makarski, potpredsjednik HBK, v.r.
† Anton Tamarut, nadbiskup riječki, v.r.
† Ivan Prenđa, nadbiskup zadarski, v.r.
† Slavomir Miklovš, vladika križevački, v.r.
† Slobodan Štambuk, biskup hvarski, v.r.
† Želimir Puljić, biskup dubrovački, v.r.
† Marin Srakić, biskup đakovački i srijemski, v.r.
† Juraj Jezerinac, vojni ordinarij, v.r.
† Marko Culej, biskup varaždinski, v.r.
† Ante Ivas, biskup šibenski, v.r.
† Antun Škvorčević, biskup požeški, v.r.
† Ivan Milovan, biskup porečki i pulski, v.r.
† Valter Župan, biskup krčki, v.r.
† Marin Barišić, pomoćni biskup splitsko-makarski, v.r.
† Đuro Gašparović, pomoćni biskup đakovački i srijemski, v.r.
† Josip Mrzljak, pomoćni biskup zagrebački, v.r.
† Vlado Košić, pomoćni biskup zagrebački, v.r.
† Mile Bogović
ŠKOLE I ODGOJNE USTANOVE
U cijelom svijetu postoje škole i odgojne ustanove u vlasništvu Katoličke crkve, a njihova slika je sljedeća: 68.119 pripremne škole s 6.522.320 učenika, 92.971 osnovne škole s 30.973.114 učenika, 42.495 škole drugog stupnja s 17.114.737 učenika, a što je ukupno 2.288.258 učenika koji posjećuju druge škole Katoličke crkve i 3.275.440 studenata koji studiraju na sveučilištima Katoličke crkve. U odnosu na prethodnu godinu u stalnom je porastu broj škola i učenika te studenata na svim područjima.
Dana 31. prosinca 2009. godine u cijelom svijetu živjelo je ukupno 6.777.599.000 ljudi, to jest 79.246.000 više u odnosu na prethodnu godinu. Porast stanovništva tiče se svih kontinenata. Prema kontinentima slika je sljedeća: Afrika +19.983.000, Amerika +8.744.000, Azija +47.702.000, Oceanija +967.000 i Europa +1.850.000.
Ustanove za raznovrsnu skrb i karitativne ustanove
Broj ustanova za raznovrsnu skrb i karitativne ustanove u vlasništvu Katoličke crkve je 5.558 bolnica čije su ustanove većinom u Americi (1.721) i Africi (1.209), zatim 17.763 ambulanti većinom u Americi (5.495), Africi (5.280) i u Aziji (3.634), 561 lepra ambulanti većinom u Aziji (288) i u Africi (174), 16.073 staračkih domova, domova za stare i bolesne te domove za trajno tjelesno ili duševno oštećene osobe većinom u Europi (8.238) i u Americi (4.144), zatim 9.956 sirotišta od kojih je jedna trećina u Aziji (3.406), zatim 12.387 dječjih vrtića, 13.736 savjetovališta za brak najvećim dijelom u Europi (5.948) i u Americi (4.696), 36.933 posebnih škola i 12.800 drugih ustanova najvećim dijelom u Americi (4.484), Europi (3.939) i u Aziji (1.857).
Crkvena područja, koja su pod vatikanskim Zborom za evangelizaciju naroda, na 1. listopada 2011. godine iznosi 1.103, a ona su većinom u Africi (499) i u Aziji (473), a slijede ih Amerika (85) i Oceanija (46).
Katolici
Na isti datum broj katolika bio je 1.180.665.000, a što je porast od 14.951.000 u odnosu na prethodnu godinu. Porast je zabilježen na svim kontinentima, a slika je sljedeća: Afrika +6.530.000, Amerika +5.863.000, Azija +1.814.000, Europa +597.000, Oceanija +147.000. Udio katolika na svjetskom planu porastao je za oko 0,02% i ukupno iznosi 17,42%. Prema kontinentima slika je sljedeća: Afrika +0,3%, Amerika +0,04%, Azija +0,01%, dok je u odnosu na prethodnu godinu u Europi zabilježen pad od -0,2% i u Oceaniji od -0,3%.
Broj stanovnika i katolika na jednog svećenika
Broj stanovnika na jednog svećenika porastao je za 139 i na svjetskom planu broj se kreće oko 13.154. Prema kontinentima slika je sljedeća: porast u Americi +70, Europi +42 i Oceaniji +181, a pad je zabilježen u Africi -313 i Aziji -628. Broj katolika na jednog svećenika je 27, a prosječna vrijednost na svjetskom planu kreće se oko 2.876. Pri tom je broj bio u porastu na svim kontinentima osim Azije. Prema kontinentima slika je sljedeća: porast u Africi +25, Americi +32, Europi +16 i Oceaniji +25, dok je pad zabilježen u Aziji -30.
Crkvena područja i misijske postaje
Broj crkvenih područja porastao je za 11 i u usporedbi s prethodnom godinom ukupan broj je 2.956, s novim crkvenim područjima u Africi +3 i Americi +2 i Aziji +6. Ukupan broj misijskih postaja s vlastitim svećenikom je 1.850, a što je 185 više u odnosu na prethodnu godinu. Prema kontinentima slika je sljedeća: Afrika +280, Amerika +94, Azija -69, Europa -10 i Oceaniji -10. Broj misijskih postaja bez vlastitog svećenika porastao je u odnosu na prethodnu godinu za 5.459 i u cijelom svijetu danas iznosi 130.948. Porast je zabilježen u Africi +2.143, Americi +2.131, Aziji +937 i Oceaniji +278, dok je broj pao u Europi -30.
Biskupi
Broj biskupa porastao je u svijetu za 63 i danas iznosi 5.065. U istoj godini porastao je broj kako biskupa iz dijecezanskog klera tako i broj biskupa redovnika. Broj biskupa iz dijecezanskog klera iznosio je 3.828, što je 42 više u odnosu na prethodnu godinu, dok je broj biskupa redovnika iznosio 1.237, što je 21 više u odnosu na prethodnu godinu. Porast biskupa iz dijecezanskog klera zabilježen je na svim kontinentima: Afrika +2, Amerika +19, Azija +2, Europa +17, dok je broj pao samo u Oceaniji -4. Kod broja biskupa redovnika pad je zabilježen samo u Oceaniji -1, dok je broj rastao u Africi +10, Americi +4, Aziji +5 i u Europi +3.
Svećenici
Broj svećenika u svijetu je porastao za 1.427 i iznosi 410.593. Pad je zabilježen ponovno u Europi -1.674, dok je rast zabilježen u Africi +1.155, Americi +413659, Aziji +1.519 i u Oceaniji +14. Broj biskupijskih svećenika u svijetu je porastao za 1.535 i ukupno iznosi 275.542, s rastom u Africi +888, Americi +946 i Aziji +780 i u Oceaniji +26, a pad je ponovno bio u Europi -1.105. Broj svećenika redovnika pao je za 108, a njihov ukupan broj iznosi 135.051. Porast je zabilježen kao i u prethodnim godinama u Africi +267 i Aziji +739, a pad je zabilježen u Americi -533, Europi -569 i u Oceaniji -12.
Stalni đakoni
Ukupan broj stalnih đakona porastao je za 952 i u svijetu ih ima 38.155. Većinom je broj rastao u Americi + 552 i u Europi +326, a zatim slijede Oceanija (+ 57) i Azija +23, dok je broj opao u Africi -6. Broj stalnih đakona u biskupijama u svijetu iznosi 37.592 i u porastu je na svim kontinentima s ukupno 1.053. Porast je zabilježen na svim kontinentima s iznimkom Afrike -2. Za druge kontinente vrijedi sljedeća slika: Amerika +623, Azija +15, Europa +359 i Oceanija +58. Broj stalnih đakona iz raznih instituta iznosi 563 i u usporedbi s prethodnom godinom je u padu za 101. Pri tom porast je zabilježen u Aziji +8 i jedan pad broja u Africi -4, Americi -71, Europa -33 i u Oceaniji -1.
Braća laici i redovnice
Broj braće laika u svijetu je u padu za 412 i njihov broj iznosi 54.229. Porast je zabilježen u Africi + 294, dok je pad broja u Americi -195, Aziji -60, Europi -445 i u Oceaniji -6. Broj redovnica u svijetu ponovno je opao -9.697 i trenutno iznosi 729.371. Prema kontinentima slika je sljedeća: porast je i u ovoj godini u Africi + 1.249 i u Aziji +1.399, a pad je u Americi -4.681, Europi -7.468 i u Oceaniji -196.
Sekularni instituti
Broj članova muških sekularnih instituta u svijetu iznosi 737 i u usporedbi s prethodnom godinom opao je za 6 članova. Prema kontinentima slika je sljedeća: Afrika +35, Amerika +3, nepromijenjeno je ostalo u Oceaniji dok je broj pao u Americi -30 i Europi-13.
Broj članova ženskih sekularnih instituta pao je za 386. U svijetu ukupno ima 26.260 i u porastu je. Prema kontinentima slika je sljedeća: pad je u Americi -30 i Europi -574, dok je broj u porastu u Africi + 37, Aziji +180 i u Oceaniji +1.
Misionari laici i katehisti
Broj misionara laika u svijetu ima 320.226 i njihov broj je porastao za 3.390. Pri tom broj je porastao u Africi +736, Aziji +3.774 i u Europi +428, a pad je zabilježen samo u Americi -1.531 i u Oceaniji -17. U svijetu je porastao broj katehista za 68.515 i iznosi ukupno 3.151.077. Porast je vidljiv u Africi +19.538, Americi +36.319, Aziji +13.365 i u Oceaniji +287. Jedini pad je bio u Europi -994.
Bogoslovi
Broj bogoslova u biskupijama i redovničkim zajednicama porastao je u svijetu za ukupno 954, a u svijetu ukupno ih ima 117.978. Porast je bio u Africi +565, Aziji +781 i u Oceaniji +15, dok je pad bio u Americi -60 i Europi -347.
Broj dijecezanskih bogoslova bio je 71.219, što je porast u usporedbi s prethodnom godinom +43, a broj redovničkih bogoslova iznosi 46.759, što je porast od +911 bogoslova. Porast dijecezanskih bogoslova bio je u Africi +425, Aziji +121, dok je pad bi u Americi -353, Europi -236 i u Oceaniji -14. Broj redovničkih bogoslova pao je za -211, a porast je bio u Africi +140, Americi +293, Aziji +600 i u Oceaniji +29.
Sjemeništarci
Broj sjemeništaraca biskupijskih i redovničkih rastao je u svijetu za 1.631 te ih ukupno ima 103.991. Porast je bio u Africi +1.765 i Aziji +211 i u Oceaniji +53, a njihov pad je bio u Americi –337 i u Europi -578. Broj dijecezanskih sjemeništaraca iznosio je 79.142, što je povećanje broja za +1155, a broj redovničkih sjemeništaraca iznosio je 24.849, što je povećanje broja za +476. Pad broja dijecezanskih sjemeništaraca bio je u Americi -264, Aziji -97 i u Europi -18, dok je njihov broj bio u porastu u Africi +1.483 i u Oceaniji +51. Broj redovničkih sjemeništaraca pao je u Americi -73 i u Europi -43, dok je njihov broj bio u porastu u Africi + 282, Aziji +308 i u Oceaniji +2.
KRATKI POVIJESNI PRIKAZ OBRAZOVANJA U HRVATSKOJ
U našim je krajevima i prije dolaska Hrvata zasigurno postojala neka pismenost. Kao prvi znakovi tome su svećenici koji su obavljali službu Božju za što je bilo potrebno čitati i pisati, to jest služiti se crkvenim knjigama. Čitanje i pisanje učilo se u samostanima, te tako nastaju samostanske škole, no nije poznato da li je već tada i kod nas bilo takovih samostana ili su naši svećenici učili vani, no nema sumnje da su ti ljudi i u svojoj domovini onda poučavali mlađe. Naravno, ta pismenost je bila latinska.
Kako su došli Hrvati i uskoro prihvatili kršćanstvo, Crkva je obrazovanje uzela u svoje ruke, a naravno da je posljedica toga i naobrazba latinskog jezika koji je zaokupio svekoliki javni život. I naši prvi kršćanski vladari vidjeli su potrebu obrazovanja, no nije država izravno brinula za obrazovanje, nego je u biskupijama koje je osnivala davala bogate dohotke koji su se između ostalog uvelike koristili i za obrazovanje. Država, gradovi, općine i pojedinci gube pravo otvarati škole, podučavati može jedino svećenik ili svjetovnjak koji je pod nadzorom Crkve. Crkva je određivala i što će se učiti jer Crkva je gojiteljica i čuvarica prave znanosti. Na taj je način i latinski jezik uvelike ušao u naš narod, a vlastiti je jezik prikazivan kao barbarski, i da je tako ostalo naš bi narod nestao kao posebna kulturna osobnost. No, do nas je doprla slavenska pismenosti čime je dan temelj razvoju posebne narodne kulturu.
Prvu školu u Hrvatskoj osnovali su benediktinci u Rižinicama pokraj Solina, u devetom stoljeće za vladavine kneza Trpimira. Zna se da je početkom 14.st. radila škola u Dubrovniku, a nešto kasnije i u Zagrebu.
U XIV. st. najveće zasluge za obrazovanje ima zagrebački biskup i dominikanac Augustin Kažotić. On je uredio bogoslovske škole, brinuo za veću naobrazbu svećenika, ugodno pjevanje u crkvi. I u ovom razdoblju samostani su jedno od izvorišta znanja. U ovom razdoblju XIV. st. sjemenišne škole su se preustrojile po uzoru na druge u drugim europskim gradovima. Ovdje se već nalaze učenici svakog sloja pučanstva i svake dobi. Najsiromašniji su bili oslobođeni školarine, dok je ostalima bilo određeno što i koliko moraju dati. Predavalo se u tri odjela: gramatika, logika i retorika, i teologija.
Za vrijeme provale Turaka, pučko obrazovanje mnogo je stradalo, a školstvo i pismenost jedva se je nešto zaklonilo u primorske gradove i samostane za Kupom i Savom. Varaždinske Toplice su 1480. g. osnovale pučku školu s jednim učiteljem kojeg je uzdržavao župnik. Izum tiska unaprijedio je obrazovanje mladeži. Smatra se da je Gutenberg najprije štampao male latinske slovnice, koje su se rabile u školama, te je s tiskarstvom unaprijeđeno školstvo. U Lepoglavi je 1503. g. osnovana prva javna gimnazija za obrazovanje ponajprije klera, a od 1582. g. i svjetovnjaka. No prilikom turskih osvajanja gimnazija se morala zatvoriti što je bio veliki udarac za prosvjetu u Hrvatskoj.
Od kraljeva iz kuće Habsburg najvažnije je spomenuti Ferdinanda I. koji je dosta doprinosio i poticao školstvo, koje je u vrijeme njegova dolaska bilo prilično loše. Za bolju izobrazbu svećenstva biskup Juraj Drašković je 1564. g. za svoju biskupiju osnovao Seminarium clericorum koje se još zvalo i Crnom školom, a i dan danas tu stoji bogoslovno sjemenište koje je prvo bila samo škola, a od XVIII. st. sjemenište.
Šimun Brtulić, postaje 1603. g. biskup zagrebački. On se uvelike zalagao za obrazovanje te je u Zagreb doveo isusovce. Njih moli za pomoć pri obrazovanju talentiranijih mladih za učitelje na isusovačkim akademijama u Rimu, Beču, Pragu i Olomucu. Naime, u to doba je zagrebačka biskupija već imala jedan prosvjetni viši zavod, no on se nalazio u Bologni. Isusovci su 1599. g. sabrali svoj obrazovni i odgojni sustav u tako zvanom „Ratio atque Institucio Studiorum Societatis Jesu“. Isusovačke su se škole dijelile na više i niže.
Nastavni jezik bio je latinski. Za nauk vjere više se posvečivala pažnja tome da pohađaju službu božju i vrše vjerske dužnosti nego da uče. U znanostima poput geografije, povijesti, gospodarstva i slično obučavali su se mladići pod imenom „učenosti“. Matematika se učila samo u akademiji. U nižim razredima bio je samo po jedan učitelj, učitelj prvog razreda vodio je svoje učenike kroz tri godine. Filozofija se predavala po Aristotelu i sv. Tomi Akvinskom obično tri godine, a teologija četiri godine. U prvom tečaju filozofije predavala se logika, u drugom filozofija , prirodne znanosti i matematika. U teologiji se predavala dogmatika, moral (skolastička teologija), tumačenje sv. Pisma i kazuistika. Kod isusovaca se najviše pazilo na odgoj koji se temeljio na religiji.
U XVIII. st. razvoj školstva potiče carica Marija Terezija i njezin sin Josip II. Josip II., ukida pavline koji su puno doprinijeli razvoju školstva u Hrvata, i s time je djelomično zaustavljen brz razvoj školstva u Hrvata. U Hrvatskoj se provodi nasilna germanizacija.
U XIX. st. školstvo se počinje naglo razvijati, a pogotovo nakon hrvatsko-ugarske nagodbe, 1867.g. U banskoj vladi je tko uspostavljen odjel za bogoštovlje i nastavu. To je i razdoblje mađarizacije. Prvi svjetski rat nakratko zaustavlja razvoj školstva, no nakon ulaska u Kraljevinu SHS, počinje razdoblje razvitka školstva, no i razdoblje srpske represije.
To razdoblje prekida Drugi svjetski rat i uspostava Nezavisne Države Hrvatske. Tad obrazovanje poprima nacionalne oznake, službeni jezik je hrvatski i koristi se korijenski pravopis. No, nakon što dolaze 1945.g. na vlast komunisti i stvara se nova Jugoslavija, počinje razdoblje napretka školstva, uvedeno je obavezno osmogodišnje osnovno školstvo, uređuju se srednje škole i sveučilišta. No, to je ujedno i razdoblje, velikog utjecaja ideologije i politike na obrazovanje.
Uspostavom neovisne Hrvatske 1991.g. počelo je razdoblje modernog i suvremenog obrazovanja, gdje se pokušava odstraniti svaki politički tj. ideološki stav u obrazovanju. To se najbolje vidi na primjeru sveučilišta, kojima se po Ustavu garantira autonomija.
OBRAZOVANJE I POLITIKA
Proučavajući povijest obrazovanja možemo zaključiti, da je oduvijek politika utjecala na obrazovanje. U početku je vodeću riječ u obrazovanju, imala Crkva. Slabljenjem papinske vlasti, Crkva polako gubi onu vodeću ulogu, a obrazovanje počinje preuzimati država. Apsolutni monarsi, a naročito prosvijećeni apsolutisti, pokušavali su poboljšati status ljudi preko školstva, a uz to obrazovanje im je trebalo služiti kao izvršitelj njihove politike. Razvitkom nacije, narodni vođe uviđaju važnost obrazovanja, i njegovu moć i utjecaj na ljude, te opet na neki način obrazovanje dolazi pod utjecaj politike. Danas, kad se pokušava ukloniti svaki ideološki utjecaj iz školstva, uviđaju se problemi i poteškoće u tome.
HRVATSKI NACIONALNI OBRAZOVNI STANDARD
Dolaskom na čelo Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, ministar Dragan Primorac krenuo je u projekt provođenja projekta koji je nazvan Hrvatski nacionalni obrazovni standard (dalje u tekstu HNOS). U vodiču kroz HNOS ministar je rekao kako je taj projekt rezultat angažmana znanstvene i strukovne javnosti koja je prepoznala potrebu promjena u radu školstva zbog poboljšanja kakvoće obrazovanja kao temelja gospodarstva i društva zasnovanih na znanju i primjeni znanja.
Ponajprije valja reći kako je HNOS usmjeren na postupno i prilagodljivo podizanje kakvoće poučavanja, znanja i sposobnosti učenja. Vodič naglašava da je za poboljšanje kakvoće obrazovanja, kao bitnog čimbenika gospodarskog i društvenog razvoja u 21. stoljeću, važno učenike rasteretiti enciklopedijskih sadržaja i usmjeriti ih na stvaranje temeljnog sustava trajnih osnovnih znanja, na stvaralaštvo, na sposobnost rješavanja problema cjeloživotnog učenja. Potrebno je napustiti usmjeravanje obrazovanja na krute ciljeve, što je bila značajka razvoja u prošlom stoljeću. Razvoj obrazovanja je usmjeren prema procesima učenja kojima je cilj stjecanje temeljnih znanja, sposobnost rješavanja problema, pripremanje za izazove budućnosti i razvijanje svih sposobnosti učenika, a u duhu istinskih moralnih vrijednosti. Razvoj obrazovanja treba također biti usmjeren i prema razvijanju sposobnosti promatranja, kritičkog razmišljanja, prosuđivanja i logičkog zaključivanja. Također je važno razvijanje sposobnosti aktivnog sudjelovanja u demokratskome društvu. HNOS naglašava također rasterećenje od nepotrebnog gradiva što ne znači da će se smanjiti znanje učenika nego baš naprotiv njihovo poboljšanje prilagođavajući pojedini sadržaj dobi učenika. HNOS se odnosi na sljedeća područja: jezično, matematičko, prirodoznanstveno, tehničko, društveno-povijesno i nacionalno, komunikacijsko-informacijsko, ekološko, umjetničko i estetsko, etičko, odgojno. Budući da je učitelj preduvjet uspjeha u obrazovanju, prioritet u procesu unaprjeđivanja odgojno-obrazovnog sustava u Hrvatskoj je obrazovanje za učiteljsko zvanje i sustavno stručno usavršavanje.
REFORMA SUSTAVA VISOKOG OBRAZOVANJA U EUROPI
U posljednjem desetljeću najburnije su društvene promjene, pa tako i promjene u sustavu visokog obrazovanja. U istočnoj Europi, u kojoj je nekad vladao socijalistički sistem i obrazovanje je bilo najbolje sredstvo indoktrinacije, obrazovanje se smatralo poželjnom ideologijom i vrijednosnim sustavom . Zbog toga u istočno europskim zemljama, proces reformi obrazovanja je radikalniji, dramatičniji i uz daleko više društvenih sukoba uvjetovanih željom za održavanjem tradicionalno etabilarnih monopola pojedinih društvenih grupa nad pojedenim dijelovima visokog obrazovanja, do sukoba uvjetovanih razlikama u konceptualnom pristupu i provođenju reforme. Procesi reformi visokog obrazovanja, intenzivno se zbivaju od usvajanja Sorbonske i Bolonjske deklaracije. Ovi dokumenti se zalažu za što veću autonomiju i slobodu sveučilišta, uz što manje državnih intervencija, i za stavranje jedinstvenog prostora visokog europskog obrazovanja (European Higher Education Space). Bolonjsku deklaraciju (Magna Charta Universitatum), prihvatila je i Hrvatska u Pragu, 2001.g. Pozitivna strana Bolonjske deklaracije je uklanjanje različititosti u zajednički sustav kao njihov doprinos bogatstvu ukupnog sustava.
Ovim vidimo a danas na obrazovanje utječe politika Europske Unije, i da je obrazovanje podložno tj. da služi za politički cilj EU, da se stvori jedna europska nova generacija.
REFORME SUSTAVA VISOKOG OBRAZOVANJA U HRVATSKOJ
Najnovija reforma sustava hrvatskog obrazovanja započinje se provoditi odmah nakon demokratskih promjena devedesetih godina. Već nakon izbora 1990.g. započele su rasprave o nužnosti reorganizacije sustava visokog obrazovanja i potrebi njegovog prustrojavanja, od starog centraliziranog, planskog i državi potpuno podređenog sustava, u novi demokratski, decentralizirani i autonomni i usporediv s sustavom visokog obrazovanja u Europi.
Tako je 1993.g. donesen Zakon o visokim učilištima, čime su određena osnovna obilježja novog visokog obrazovanja u Hrvatskoj . Tim zakonom uspostavlja se dualni (binarni) sustav, u kojem su stručni studiji organizirani izvan sveučilišnih ustanova. Binarni sustav danas imaju skoro sve zemlje EU.
Kao što je već rečeno, 2001.g. Vlada RH iskazala je spremnost da će u svoje visokoškolsko zakonodavstvo ugraditi osnovne odrednice Bolonjske deklaracije, te da će visoko obrazovanje uskladiti s tim odrednicama do 2010.g.
Danas je Hrvatska već dosta daleko došla u proces tzv. Bolonje, i iz vlastitog iskustva mogu reći da je to dobar sustav, koji je visoko obrazovanje pojednostavio i približio studentu.
VISOKO OBRAZOVANJE U NEKIM EUROPSKIM ZEMLJAMA
OSNOVNA OBILJEŽJA SUSTAVA VISOKOG OBRAZOVANJA U HRVATSKOJ
Sustav visokog obrazovanja čine 82 državne ustanove visokog obrazovanja i 7 privatnih visokih škola s pravom javnosti. Sve su ustrojene kao pravne osobe. Prema odredbama Zakona o visokim sveučilištima iz 1993.g. sustav visokog obrazovanja podijeljen je na dva podsustava: sveučilišni (Zagreb, Osijek, Rijeka, Split i Zadar) i stručni; u čijem sastavu su 7 veleučilišta, 8 samostalnih javnih visokih škola, 7 javnih visokih škola u sastavu veleučilišta, 7 privatnih visokih škola s pravom javnosti . S obzirom na broj stanovnika, broj studenata je među najmanjima u Europi. Sustavom visokog obrazovanja upravlja Ministarstvo obrazovanja, znanosti i športa, Nacionalno vijeće za visoku naobrazbu, Rektorski zbor, Senati sveučilišta i veleučilišta, Dekani visokoškolskih ustanova, Stručna vijeća visokoškolskih ustanova, Sindikati visokoškolskih nastavnika i Studentski zbor .
OSNOVNA OBILJEŽJA SUSTAVA VISOKOG OBRAZOVANJA U AUSTRIJI
Visoku naobrazbu u Austriji organiziraju sveučilišta, umjetničke škole i visoke strukovne škole. Nadležno tijelo za sveučilišnu nastavu je Savezno ministarstvo za znanost i promet, a za nastavu na visokim strukovnim školama, Ministarstvo za prosvjetu, umjetnost i sport. Oba ministarstva financiraju iz državnog proračuna financiraju visoko obrazovanje. Osnovni moto reforme visokog obrazovanja je poticanje što veće autonomije samih visokoškolskih ustanova. U Austriji se razvija paralelni sustav visoko-školskog obrazovanja – stručni i sveučilišni – uz opće prihvaćen stav da se radi o visokoškolskim ustanovama koje imaju različitu misiju i ciljeve.
OSNOVNA OBILJEŽJA SUSTAVA VISOKOG OBRAZOVANJA U IRSKOJ
U Irskoj postoje 4 nacionalna sveučilišta. Godine 1970. osnovan je novi tip ustanova stručnog obrazovanja – Regional Tehnical Colleges, koje su kasnije prerasle u Institutes of Tehnology. Postoji 13 instituta za tehnologiju. Ove ustanove pravilno su raspoređene po cijeloj zemlji. Programi koje provode, usmjereni su promicanju razvoja industarilazacije i osiguravanju visokoobrazovnih stručnjaka za područje industrijske proizvodnje i planiranja, kontrole kvalitete laboratorijskih analiza, menadžmenta,
biznisa i sl. U načelu svaki institut ima tri škole: za inženjerstvo, primijenjene znanosti, humanističke i poslovne studije .
OSNOVNA OBILJEŽJA SUSTAVA VISOKOG OBRAZOVANJA U PORTUGALU
Zakon o visokom obrazovanju iz 1989.g. potpunu razgraničuje portugalsko visoko obrazovanje u dva sustava – sveučilišni i politehnički. Danas postoji 16 političkih ustanova, a ovom sustavu pridruženo je 7 drugih ustanova visokog obrazovanja (instituti za inženjerstvo, administraciju i računovodstvo). Financiranje politehnika u potpunosti je na državnom proračunu. Politehnike provode dvije osnovne vrste studija „Bacharelato“, koje osposobavlja za neposredno uključivanje u rad u struci i traje 3 godine, i „Licenciatura“, koji omogućuje intezivnije učenje i traje 4 ili 5 godina. Jedan od osnovnih razvoja politehnike je da bi ona trebala postati glavna središta za razvoj i potporu regijama, tj. da je važan njihov policentričan smještaj kako bi što bolje uspostavile vezu s lokalnom industrijom i prenosile svoja znanja i resurse na modernizaciju procesa u regijama .
ZAKLJUČAK
Iz svega navedenog možemo zaključiti, da politika utječe na obrazovanje i da vrijeme određuje na koji će se načine obrazovanje razvijati. Svaka moderna država u svoje temeljne zakone, Ustave, stavlja članke o pravu i obvezu na obrazovanje, ponajprije na osnovno, a onda i na srednje, dok se za visoko obrazovanje, na poseban način jamči autonomija ustanovama koje su zadužena za visoko obrazovanje.
Svaka ideologija je koristila obrazovanje u svoje svrhe i s time je ljudima ograničila slobodu na znanost i istraživanje, na istinu. Nakon propasti socijalizma tj. komunizma, počelo je razdoblje demokratizacije društva i razdoblje novog modernog školstva, koje ne bi trebalo ovisiti o političkoj stranci koja je na vlasti, tj. na ideološkim stavovima stranke.
Tako je 2006.g., donesen Hrvatski nacionalni obrazovni standard, projekt rezultat angažmana znanstvene i strukovne javnosti koja je prepoznala potrebu promjena u radu školstva zbog poboljšanja kakvoće obrazovanja kao temelja gospodarstva i društva zasnovanih na znanju i primjeni znanja.
Na poseban način zadržao sam se na visokom obrazovanju. Njega sam pokušao usporediti sa nekim zemljama Europe, koje su nama donekle bliske. U hrvatskom visokom obrazovanju nailazimo na neke poteškoće, koje se pokušavaju riješiti uvođenjem binarnog sustava prema Bolonjskoj deklaraciji. Bolonjski proces zahvaća čitavu Europu i iz iskustva možemo zaključiti da nije to lagan proces, ali je zasigurno najbolje rješenje koje zasad postoji. Naravno na to je utjecala politika EU, koja želi stvoriti jedinstven sustav za svoje područje, što vidimo da politika itekako utječe na obrazovni sustav. Pošto svaka zemlja ima drukčiji obrazovni sustav, što sam želio prikazati uspoređujući Austriju, Irsku, Portugal i Hrvatsku, a sve zemlje su u EU, a i mi se spremamo ući u nj, provođenje Bolonjske deklaracije je nužnost i potreba.
Ali na kaju bi želio ponoviti riječi bana Tome Erdödya: Regnum regno, non praescribit leges!
|
|